Finalna večer jubilarnog, desetog Demofesta izgledala je obećavajuće već na samom ulazu u Kastel. Rijeke ljudi slijevale su se sa svih strana Banjaluke i strpljivo čekale u redu za ulaz na, kako se kasnije pokazalo, vatrenu zabavu.
Program je, po običaju, započeo svirkama demo bendova koji su prošli u finale. Realno, svi do jednog bili su toliko dobri da netko tko nije upućen zapravo nikada ne bi pogodio kako nije riječ o revijalnim izvođačima.
Slonz
Nagrade su se rasporedile pomalo neočekivano pa je prvo mjesto tako pripalo (neopravdanim) autsajderima festivala – bendu Slonz iz Šapca, drugo mjesto zauzeli su Tyger Lamb iz Zagreba, dok se trećim mjestom morao zadovoljiti novosadski Wolfram. Ono što je velika šteta je da žiri u konačnici nije prepoznao bend Ischariotzcky kao jednog od top tri izvođača, ali s obzirom na kratkotrajni staž ekipe iz Brela, vjerujem da će se i za njih ubrzo pročuti.
Do kraja takmičarskog dijela, Kastel je već bio krcat pa su tako i izvođači Basstion i Beton bine nastupali pred gomilom ljudi. Beton binu otvorio je domaći Sopot, a koliko je bend popularan u Banjaluci govori i činjenica da svi zainteresirani nisu ni stali pred malu binu festivala. S druge strane, na velikoj bini se predstavljao prošlogodišnji pobjednik, zagrebački Seine, koji je kvalitetom svojih materijala i nastupa uživo odskočio jako daleko od nekadašnje titule demo benda.
Sopot
Međutim, glazbena večer krenula se žariti kada su na binu izašli M.O.R.T. i ZAA te zajedničkim snagama otpjevali himnu Demofesta „Ne odustajem“. Da se predstavljanje na Demofestu isplati, pokazali su upravo ovi bendovi, nekadašnji učesnici takmičenja, a danas velike zvijezde regije. M.O.R.T.-ove „Na cesti“ i „Plamen što kriješ“ kao i „Irie & Kool“ i „We“ benda ZAA pokazale su se kao pravi okidači za ples, skakanje i pjesmu te je napravljena odlična uvertira za ono što su zapravo svi čekali – Dubiozu Kolektiv.
A Dubioza k’o Dubioza – došla i razvalila. O bendu koji dio javnosti obožava, dok ga druga polovica prezire može se imati svakakvo mišljenje, ali krajnja realnost ostaje ta da je riječ o ogromnoj sili koja bez problema dirigira publikom. Uz povremeno podizanje tabli s natpisima kao što su „Hey“ i „Applause“ te uz zajedničke koreografije s publikom, Dubioza je protutnjala kroz svoj opus, kako domaćih tako i pjesama na engleskom jeziku. Vrhunska svirka i nenormalna količina energije koja je dolazila s bine za vrijeme izvođenja hitova poput „Kokuz“, „Volio bih“, „Krivo je more“ i „USA“, prelila se ogromnim djelom i na publiku. Kada tome još nadodamo vatreni show koji je pripremio Demofest, nije ni čudo da su redari u nekoliko navrata morali smirivati prve redove publike.
Dubioza Kolektiv
Ostatak večeri se nastavio i zaključio uz Rudimental DJ set koji je stigao baš kao naručen za publiku koja je i dalje odbijala otići s Kastela. Dvojac je svoju glazbu puštao do 4 ujutro, s čime se i službeno završio ovogodišnji festival, a jedino što je nakon toga preostalo bili su redari koji su morali otjerati posjetitelje njihovim kućama.
Kažu da sve što je lijepo kratko traje, a kod Demofesta se to nekako osjeti još i više. Tri dana raznih dešavanja i preslušavanja odlične glazbe prošla su u trenu. Stvorila su se neka nova prijateljstva, dogovorile glazbene suradnje, dobro pojelo i popilo… Nije ni čudo da ovaj mali, ali nenormalno dobar festival izdržava već desetinu godinu. A kad smo kod toga – sretan im rođendan i nek požive još barem sto!
Nema komentara:
Objavi komentar